Dragi moji, iako Vas mnoge i ne poznajem, iako znam da svi Vi živite svoje živote

i nemate puno slobodnog vremena ... Molim Vas, nemojmo dopustiti da Naš Pećnik ode u zaborav.. Da se samo nalazimo po feštama i svadbama.. Naše selo je preživjelo razne nedaće ,ali je ipak nekako uspjelo opstati.. Nedajmo našu djedovinu zaboravu.  Nije dovoljno graditi samo spomenike (spomenik označava mjesto stradanja naših predaka),nego pokušajmo oživjeti Naše mjesto,jer samo živi ljudi  su pravi spomen svima koji nisu među nama...Hvala svima koji će pročitati ovaj tekst i koji će barem na tren zastati i razmišljati kao ja.. Činjenica je... Ako se nešto ne promjeni, naše selo će živjeti sve dok god su naši bake i djedovi živi... Nakon toga... Ostat će samo uspomene i fešte... I spomenik palim borcima ... A nakon toga?

Poštovani, dugo nisam ništa pisao,ali  nažalost prerani odlazak mog dragog "ujke ćozana"  natjerao me da napišem nešto u sjećanje njemu.

Želim svi da znate, Ćozan je bio jedan od Pećničana koji je svim srcem želio živjeti u našem selu , koji se bez obzira što je selo bilo devastirano i skoro napušteno vratio...Vratio se na svoju djedovinu usprkos  tome što je mogao živjeti gdje je poželio... Hvala ti ujko dragi što si naš mali život obogatio svojim prisustvom u njemu...  Što si mojoj obitelji i meni  pomogao kad nam je bilo najteže tih ratnih godina... Ti znaš o čemu pišem,iako više nisi među nama... posljednji pozdrav tebi...

tvoj imenjak...

JEDNOM GODIŠNJE,NEGDJE KRAJEM LJETA,PEĆNIČANI SE OKUPLJAJU U SVOM RODNOM SELU. ORGANIZIRAJU DRUŽENJA SVIH PEĆNIČANA ILI  "PEĆNIČKE SUSRETE". NA TIM SUSRETIMA SE VIDE LJUDI KOJI SE JAKO DUGO NISU VIDJELI ILI UPOZNAJE RODBINA KOJU NE POZNAJEŠ (IRONIČNO ZAR NE,MEĐUTIM RAT JE UČINIO SVOJE??).LJUDI DOLAZE IZ SVIH KRAJEVA SVIJETA SAMO DA BI SE SA SVOJIM NEKADAŠNJIM SUSJEDIMA VIDJELI.FEŠTA SE ORGANIZIRA NA NEKADAŠNJEM IGRALIŠTU "NK PEĆNIK" ILI ONOM ŠTO JE OD NJEGA OSTALO.JEDE SE I PIJE,PLAČE I SMIJE... NAKON SVEGA TOGA,ODIGRA SE UTAKMICA IZMEĐU GORNJEG I DONJEG PEĆNIKA (ILI BILO KAKO,BITNO JE DRUŽENJE ZAR NE?),ZAPLEŠE SE,ZAPJEVA SE...NA TRENUTAK VRIJEME STANE,ZABORAVI SE DA JE RAT UČINIO SVOJE I SVE BUDE KAO ŠTO JE NEKAD BILO...OTPRILIKE ONAKO KAKO JE BILO KAD JE MOJ STARI BIO MOJIH GODINA...NEŠTO ŠTO TREBA DOŽIVJETI... OTPRILIKE KAD SE ČOVJEK OSJEĆA KAO DA JE SVOJ NA SVOM...I ISPUNI TE PONOS ŠTO SE NALAZIŠ NA MJESTU SVOJIH PREDAKA KOJE SU ONI GODINAMA STVARALI...

IAKO SE NIJE MNOGO STANOVNIKA VRATILO U PEĆNIK, SVAKODNEVNO SE SLUŽI SV.MISA... IAKO JE U SELU 90% STARIJIH OSOBA,IAKO SU IH GODINE PRITISNULE,SVETA MISA SE NE PROPUŠTA,PA I OVAJ GOSPODIN KOJI SVAKODNEVNO BRINE O ZVONJAVI U CRKVI KAO DA MISLI: IAKO SU ME PRITISNULE GODINE,80-TA SE BLIŽI,ALI JA SE NEDAM,NEDAM SE ZBOG SVIH OVIH LJUDI KOJI DOLAZE SVAKODNEVNO...ZBOG SVEGA ŠTO SAM PREŽIVIO I KAKVE SAM KALVARIJE PROŠAO...NEDAM SE!

OVAKVI LJUDI,OVE ŽIVOTNE DOBI MI DAJU NADU U ŽIVOT I LJUDE...KAD GOD MI JE TEŠKO,SJETIM SE OVOG GOSPODINA,JER I NAKON SVEGA,ON JE PUN ŽIVOTNE ENERGIJE I NADE U BOLJE SUTRA. ZATO SVI VI ,SVI KOJI MISLITE DA NEMA IZLAZA,DA JE ŽIVOT BEZ SMISLA...RAZMISLITE MALO O OVAKVIM LJUDIMA.ONI SU PROŠLI PUNO TEŠKIH TRENUTAKA U SVOJIM ŽIVOTIMA,A JOŠ SE NISU PREDALI.IPAK,NAJLAKŠE JE PODIĆI "BIJELU ZASTAVU" I REĆI JA NEMOGU VIŠE... KAD-TAD,AKO DOBRO DIJELIŠ,DOBRO ĆE TI SE I VRATITI...SAMO TREBA BITI STRPLJIV

OVAKVIH PRIZORA NAŽALOST IMA PREVIŠE NA OVIM PROSTORIMA (ILI IH JE BILO).NAPUŠTENE I RAZRUŠENE KUĆE (ILI ONO ŠTO JE OD NJIH OSTALO).NEKI OD VLASNIKA SU ODAVNO PREMINULI,NEKI NEMAJU FINANCIJSKIH SREDSTAVA ZA POPRAVAK ISTIH... MOJ DJED MI JE ZNAO REĆI: " SINE MOJ,OVU NAŠU KUĆU I IMANJE SU GRADILE DVIJE GENERACIJE,A POGLEDAJ ŠTO JE SAD OD TOGA OSTALO..." OSTALO JE SAMO SJEĆANJE NA ONO ŠTO JE NEKAD BILO I OVE ZASTRAŠUJUĆE SLIKE...SLIKE KOJE NAS PODSJEĆAJU NA NEKU DAVNU LIJEPU PROŠLOST,NEKO NEDAVNO IZBJEGLIČKO SIVILO I VRLO TMURNU I NEIZVJESNU BUDUĆNOST... S NADOM U BOLJE SUTRA...

POSTOJI IZVOR..IZVOR VODE.. ZA KOJE NI ONI NAJSTARIJI NE PAMTE KAD JE ZADNJI PUT PRESUŠIO... LJETI JE VODA HLADNA  KAO STUDEN...A ČISTA JE KAO SUZA... RIJETKO GDJE TAKO NEŠTO MOŽEŠ PRONAĆI

JEDINO MJESTO NA KOJEM JOŠ NEKOG IMA,ALI LJUDI NA OVOM MJESTU NAŽALOST NISU VIŠE SA NAMA.. POČIVALI U MIRU..

AH... LJUDI MOJI.. KAKO JE OVO TUŽAN PRIZOR... ŠKOLA, IGRALIŠTE... PRAZNO... SVE PRAZNO.. OVU ŠKOLU NE POHAĐA NITKO... BAŠ NITKO...A TKO BI JE I POHAĐAO... OVA ŠKOLA I CIJELO MOJE MJESTO JE UŠLO U SASTAV  PC (NA LATINICI RS ILITI REPUBLIKU SRPSKU).. KAD BI SE I NETKO (POPUT MENE) POŽELIO VRATITI TAMO, POJAVLJUJE SE VELIKI PROBLEM ZAPOSLENJA, PREŽIVLJAVANJA I OSNOVNIH ŽIVOTNIH UVJETA...

A ŠKOLA I DALJE OSTAJE PRAZNA...

DRAGI MOJI, OVAJ BLOG POSVEĆUJEM SVIM MJEŠTANIMA SELA PEĆNIK I SVIMA ONIMA KOJI SE TAKO OSJEĆAJU.OVDJE ĆU POKUŠATI PISATI O SVEM ŠTO JE VEZANO ZA MOJE RODNO SELO KOJE JE NAŽALOST JAKO STRADALO U OVOM RATU I U KOJEM OSIM NEKOLICINE STARIJIH OSOBA NIJE OSTAO GOTOVO NITKO.POKUŠAT ĆU VAM POKAZATI SVE PRIRODNE LJEPOTE OVOG MALOG SELA,KOJIH JE NEMALI BROJ. NADAM SE DA ĆE VAM SE SVIDJETI.